Ovog petka, dok svi užurbano jure kući i trče u zagrljaj toplom, sunčanom vikendu koji nam predstoji, ja ostajem „prekovremeno“ na poslu, ne bih li svoju ovonedjeljnu i (za sad) omiljenu Čiviluk priču privela kraju. Omiljenu kažem, jer se spontano, usljed redosljeda događaja ove sedmice, meni vječitom sanjaru i zaljubljeniku u muziku ova tema nametnula kao savršeno neizbježna. Ni slutila nisam koga će nam Sea Dance Festival dovesti na onu neiskorištenu i skroz neuglednu poljanu iznad prelijepe budvanske plaže Jaz, 17. jula. Zvanična objava zvijezde koja će nastupati u noći na moj 29. rođendan, me bukvalno bacila na koljena pred koleginicom u sred hodnika zgrade u kojoj radim, i učinila da histerično – nerazumljivo izgovaram NJENO ime, sa sve suzama koje su nekontrolisano tekle od sreće, a srce lupalo kao da je u pred-infarktnom stanju. Ni sada, četiri dana kasnije, moja euforija ne jenjava. Slobodno mogu reći da ja sada živim za tu noć i bila sam spremna kilometre preći da je čujem i vidim, a ona sada dolazi skoro – pa na prag od moje kuće i to kao najljepši mogući poklon za moj rođendan…

Muzička i modna elektro-pop ikona. Tajna diva, zvijezda mašte…Dinamična i zbunjujuće neobična, ima sve karakteristike velike pop zvijezde, osim slave. Ima ravnotežu, glas – gipki, lagani alt, kojim izvrsno i zavodljivo manevriše…i na kraju: ona ima izgled! Gdje god se pojavi izgleda fantastično ekscentrično. Pjevačica, autor, producentkinja, režiser i sama sebi svoj stilista….ima li kraja njenim talentima? Ona je ROISIN (RoiŠIIIN) MURPHY, a šansa da većina vas nije čula za nju je, nažalost – ogromna! Ova, naizgled ledena plavuša samouvjereno vlada electro-pop scenom u svemirskim čizmama, sa pill-box šeširima i pletenim ćubicama (mnoogo prije Lejdi Gage). Nema mnogo onih koji će se pojaviti u svom spotu kako peru zube u toaletu u džinovski naduvanom crno-bijelo kockastom Gareth Pugh ogrtaču, a da izgledaju tako dobro u tome.

“Ja se stvarno ne osjećam kao ikona stila. Ja samo uživam da budem kreativna u svemu što radim, bilo da nosim odjeću, stvaram muziku ili izvodim. Ne bih nikada mogla stajati kao lutka od papira na koju će neko drugi lijepiti papir-haljine. To uopšte ne bi bilo zabavno“ kaže je Roisin na pitanje o modi.

Svoju muzičku karijeru počela je sredinom 1990-ih u Šefildu, kao jedna polovina dua Moloko. ‘Sing It Back’ je i dalje Moloko-ova najpoznatija pjesma, koja je od 1999.g do dan danas klubska mejnstrim himna. Nakon što se Moloko 2003.g. raspao, Roisin koja je oduvijek bila bliža Bjork nego Kylie, nastavila je solo karijeru izdavši svoj prvi avant-pop album Ruby Blue (2005), a već 2007. elektro-disko dragulj Overpowered. Nakon osam godina pauze, iz muzičke kuhinje ove plavooke Irkinje stigle su nam „Hairless Toys“ – pravi hedonistički raj za sve muzičke sladokusce. Album odvraća od tiranije norme, tematski je koherentan i muzički uravnotežen između njenih popularnih i eksperimentalnih impulsa, što sve ukazuje na to da je ovo najbolja stvar koju je Roisin do sad uradila.

roisin 3

„Gole igračke“, album ovog provokativnog naslova, inspirisan je kultnim dokumentarcem Jennie Livingston „Paris Is Burning“ (1990), koji se bavi Drag ball zajednicom u Njujorku i LGBT subkulturom koja ga okružuje. Drag ball scena nastala je u pozadini rasizma, homofobije, strašnog siromaštva i krize AIDS-a, i kao siguran prostor za utočište i oslobađanje, ona nudi priliku marginalizovanim grupama zbog njihovih rasnih i seksualnih identiteta da se slobodno izražavaju u raznim ekstravagantnim kreacijama, “hodajući” na balu kao po pisti, kako bi prikazali svoju modnu svijest i sposobnost imitiranja i parodije, prkoseći tako AIDS-u koji je harao. “Skupe stvari su najjeftinije uzbuđenje / Ne postoji takva stvar kao pretjerivanje,” pjeva Roisin čime upućuje na ideju izgnanika koji drskom kreativnošću stoje protiv ugnjetavanja i mržnje koje ih čine otpadnicima.

U ušima mi trenutno pulsiraju tri note u sint-rifu: “Ja samo ne znam ko / Ko koga ovdje eksploatiše?” Vodeća numera „Exploitation“ koja je najavila album fokusirana je na temu prodaje, manipulacije i eksploatacije  javnog imidža i percepcije umjetnika kroz ljubavno-romantične odnose. Roisin je ovom pjesmom ponudila veoma ličnu perspektivu o tome kako obije strane u bilo kakvom kreativnom ili ličnom partnerstvu eksploatišu jedna drugu. Za spot koji je sama režirala (u kome ona glumi glumicu koja je u romansi sa režiserom), kaže da je eksploatacija ovdje ironija, jer ona kao režiser u tom smislu samu sebe eksploatiše i time ona zapravo manipuliše nama.

A ja, dok ovo kuckam, slušam „Gole igračke“ i mislim: „Manipuliši nama Roisin koliko god ti volja, jer ovo je fantastičan povratak!“ I na kraju…kao veoma pristrasna po pitanju muzike i  ostalih umjetnosti, dodajem da samo muzika tako potresno i tajanstveno, prelazeći prag u prostoru neiskazivih mogućnosti umije izvesti misteriju koja u duši ujedinjuje radost i bol, nevinost i divljinu, ozbiljnost i šalu… Upravo nam to svojim oštim i modernim sjajem kroz opojnu tamu disco zvuka radi Roisin Murphy – MOJ paralelni univerzum.