kAROLINA kURKOVA FOR SPANISH vOGUE dusan reljin

Da li smo svi sebi obezbijedili ipak tu, po mom mišljenju, obaveznu postelju koja je isključivo naša, u koju se trebamo vratiti uvijek kada ne uspijemo u nekoj drugoj koju smo poletno ili ne prethodno izabrali? Šta ako neki ljudi nemaju gdje da se vrate, neprepoznajući da zapravo imaju, a osjećajući se izgubljenim i na rubu beskrajnog prostora pred njima, za koji u tom trenutku djeluje kao smak i propast… Ko su ljudi koji vide dublje i dalje od toga? Oportunisti, pozitivci, neki intelektom nadareni ljudi ili emotivci?

Šta ste uradili onog trenutka kada vam je neko dao šut kartu? Da li ste zaplakali od očaja, jer opet ostajete sami-SVOJI, bez paženja i maženja tuđe ruke i osjećaja sigurnosti da će Vas neko kao Vaša majka voljeti do kraja života… Ili ste zaplakali, jer nimalo ljubavi nijeste ostavili u kasici prasici, u sopstvenoj riznici… Da li ste sve to vrijeme ljubavi i vezanosti voljeli sebe ili ste jednako bezgranično i majčinski podijelili, zapravo poklonili ljubav onom ko Vas je sada otpustio kao dijete kada sazri i ode u svijet odraslih? Kako ste zapravo voljeli? Kao roditelj ili kao prostorno bogata osoba, nezavisna, ali ne i hladna iznutra.. Mm, dumam…Da li osjećate da Vaša jakna sada nema postavu ili zapravo ona to sve vrijeme nije ni imala, ali je koža spolja djelovala toliko dobro da Vas nije zanimo šta ima iznutra? Nijeste osjećali hladnoću, to će biti najvjerovatnije od svih pretpostavki koje nasumično gomilam.

Kako da naučimo da volimo Sebe jednakim intenzitetom i dok imamo osobu pored? Kako ćemo dijeliti, bez potpunog prepuštanja? Da li je to onda pravo i iskreno? Malo sebe za Sebe i malo Sebe za onog Drugog. Da li je ova kalkulacija dobra formula za rješenje zadatka. Ili ovo nije fizika i matematika i nema formula i rješenja, definicija. Možda je hemija!

Da li možete dati Ljubav, ne očekujući je obavezno nazad? Jer, davati je uzvišeno, davati znači biti bogat, imati dati nešto od sebe, a opet ne ostati siromah bez sopstvenih zaliha. Ako dajete isključivo tražeći da vam se vrati nazad, vi zapravo nijeste slobodni, a najmanje ste bogati. U tom  slučaju ste zavisni od tuđeg i ako se ne vraća ostajete suvi, gladni i zapadate u emotivne dugove! Pa vi postajete sopstveni rob i tuđi dužnik! Da li je svako bogat i spreman da da ili je pola-pola? Ko su jedni, a ko drugi ili smo svi isti u davanju i primanju..

Na kraju današnjeg dana, kada pođete na spavanje.. pitaćete se ko vas pokriva za laku noć. Da li ste spustili kapke u nadi da ćete se probuditi u novom osjećaju svijesti voljenja sopstvenog Sebe ili da Vas neko tamo voli ili oboje jednako.

“Kažnjavana za sve što pomislim,
a kamoli što počinim,
osumnjičena sam za nežnost
i proglašena sam krivom
što ljubav ne gasim mržnjama
već novom, većom ljubavlju
i život ne gasim smrtima već nečim drukčije živim…”