11696005_822197174554256_2970744383446682350_n

Foto: Seadance official


Prije nego je ugledate na sceni, čujete njen staccato iz pozadine koji se stapa sa jazz-house početkom koncerta koji proizvodi fantastični bend koji je toliko zanesen da se njegovi članovi mogu opisati kao „sex koji hoda“! I onda se pojavljuje ONA – poluosvijetljena avangarda koja se kreće u fantastičnoj šljokičavoj haljini, tašnicom u ruci i „bakica“ maramom na glavi. To je prvi accessorize od pola tuceta šešira i isto toliko promjena kostima, od kojih su neki nepobitno umjetnički – kao što je obimni crveni jorgan/kaput sa naborima poput origamija. Sav scenski garderober je kao jedna otkačena disco perionica, koja se ne može opisati dok se ne vidi. Sada je toliko lako zaključiti od koga Lejdi Gaga crpi modnu inspiraciju. Ovdje radi mašta, a odjeća je samo površinski sloj.

Negdje je i sama izjavila kako ona nije pop zvijezda i ne znam kako je iko mogao očekivati hitove od klaberke u srcu koja je došla promovisati svoj treći mračni deep-house album. Pjesme maglovitih minimalističkih otkucaja ExileHouse of Glass činile su da se osjećamo kao da smo u nekom undergound britanskom klubu osamdesetih, a ne na Jadranu sa sve jednim okom na smartfonu dok kucamo seadance sa hashtagom.

Dodirom italijanskog glamura uz Non Credere do desetominutnog soul house opusa – Jealousy, za tvrdokorne Moloko fanove servirala je i dva stara hita Pure Pleasure Seeker i Familiar Feeling  na kraju. Jedina stvar koja je meni, priznajem, nedostajala je još neka pjesma sa njenog Overpowered dragulja. Ali, s obzirom na cjelokuopno čulno-scensko iskustvo koje nam je „I’m all about pleasure“ žena pružila, ne zamjeram joj apsolutno ništa na predivnom rođendanskom poklonu.

Ona je veoma posebna vrsta umjetnika: izgleda kao da svojim metalnim glasom i vajarskim pokretima svoju muziku stvara na sceni i u ličnoj vezi sa publikom u glavi. Dakle, bez tog komada slagalice, njena muzika može biti samo dobro zbunjujuća.