IMG_0535Godinama unazad ja mislim na njih. Došao je valjda pravi dan za posjetu. Pravi dan… danas se pitam šta znači PRAVI DAN jer za posjetu njima pravog dana nema. Pravi dan je svaki koji će im unijeti malo promjene u svakodnevni životni ritam. Djetinjstvo, mladost, starost …Ima li životnog doba u kome ti ne treba toplina doma, ljubav!? Hrabra sam, vesela, nasmijana onako kako samo razum može da nametne. Vidjela su moja, u pravom smislu riječi bogata djeca, postadoše svjesni šta imaju… Muk.

Među njima, po koja zez opaska da ne probude već duboko uzburkane emocije. Počinje predstava, besprijekorna disciplina, svi uredni, mirišljavi, nasmijani, uzbuđeni… Posmatram ih, sjedim između njih. Dodiri, pogledi, osmijesi, poljupci, aplauzi, sreća, uzbuđenje! Ah, tako smo mali, premali napor napravili… Tea, Ana Marija, David, Novak, Anđela, Veselin… i još njih stotinjak: “Teta teta, dođe dođe!” Majka!!!

Članovi školice glume Arlekin imali su zadovoljstvo da posjete svoje vršnjake u Dječijem domu “Mladost” u Bijeloj i za njih odigraju predstavu “Gama zraci i čudaci”, u produkciji ateljea Arlekin. Predstavu su pripremile i režirale Ivona Čović Jaćimović i Žana Gardašević Bulatović, dok su uloge povjerene dugogodišnjim članovima škole glume Ivi Aćimić, Vladani Vukotić, Dejanu Bešoviću, Milu Nikoliću, Andreju Šuškavčeviću, Kseniji Popović, Jeleni Popović i Šejli Bakiji.

IMG_0536

Za njih kao i njihove predavače bilo je to veoma lijepo i jako emotivno iskustvo. “Uvijek će mi u sjećanju ostati slika djece koja nas nasmijano dočekuju i slušaju svaku našu riječ sa velikom pažnjom. S radošću se prisjetim kako nas je dječak Veselin osmijehom prvi poželio dobrodošlicu i bodrio nas od samog početka predstave”, izdvojila je svoje utiske Iva.

Andreju je ovo bio lijep događaj sa životnom porukom koja se ne zaboravlja: “Zadovoljstvo je bilo nasmijati i upoznati ovu hrabru djecu koja imaju nadu da grade svoj život i slijede svoje snove”.

Dejan kao vrline ističe skromnost i zahvalnost svojih novih drugara: “Neko ima sve i opet nije srećan, a nekome pružiš samo ljubavi i sreća krasi njihova lica. Mi smo uradili sitnicu a djeci iz Bijele to je značilo mnogo”.

Šejla kaže da je teško opisati to što srce osjeća: “Uvijek ću pamtiti osmijehe te djece, naročito jednog Vasilija! Iskreno se nadam da su danas osjetili ljubav koju smo im svim srcem pokazali, a oni neka ostanu uvijek tako kulturni i nasmijani kakvi i jesu.”

Za Mila je ovo bila velika pouka: “Od danas još više cijenim to što imam porodicu koja me voli, podržava i uvijek je tu za mene.”

Kod Ksenije su pomiješana dva osjećanja: “Tužna sam jer ne mogu da prihvatim da postoje roditelji koji mogu da ostave svoji djecu, ali i srećna jer smo uspjeli da izazovemo toliko osmjeha i radosti našim drugarima.”

Vladana je kod novih drugara primijetila istovremeno sjaj i tugu u očima: “Ja ću pamtiti njihova nasmijana lica, ali i lica hrabrih i izdržljivih boraca. Nadam se da ćemo imati priliku da nekad ponovimo ovo druženje.”

Ksenija se nada da će biti prilike da se ovakvo druženje uskoro ponovi, a Jelena dodaje kako je bila ponosna na to što je drugare iz Bijele mogla da nasmije i razveseli i da joj je žao što sve njih ne može da povede sa sobom kući.

IMG_0534

ARLEKIN-ova mala glumačka ekipa sa predavačima

Iz lijepe saradnje i dubokog razumjevanja koleginica Ivone Čović Jaćimović i Žane Gardašević Bulatović rodila se ideja da se ovaj i svi naši budući projekti prezentuju djeci koja to najviše i zaslužuju. Njihov ni malo lak životni put a vedrina kojom zrače motiv nam je da se što češće družimo i učimo od njih.

Za Čiviluk: Žana Gardašević Bulatović