U maloprodajnim objektima “Narodne knjige” u Podgorici (ulica Novaka Miloševa 12 – 069 341 669, TC Bazar – 067 281 821 i TC City Mall – 068 025 535) i Nikšiću (TC Laković – 069 341 608), možete naći najveći izbor svih izdavačkih kuća: Vulkan, Laguna, Dereta, Paideia, Geopoetika, Pčelica i mnogih drugih. U novom top 5 postu, donosimo vam pregled najčitanijih naslova “Narodne knjige” za novembar:

1. Saramago – “Male uspomene”

Portugalski nobelovac u jednoj od svojih poslednjih knjiga sklapa nezaboravan mozaik uspomena na svoje djetinjstvo, provedeno između Azinjage, sela gdje je provodio ljeta kod djeda i babe, i Lisabona, gdje je živio sa roditeljima. Njegovo pripovijedanje je istovremeno jednostavno i mudro, dirljivo i duhovito, a ove samo naizgled „male“ uspomene otkrivaju daleke korijene piščevog pogleda na svijet koji će plijeniti pažnju čitalaca širom svijeta u njegovim najpoznatijim romanima. Dječak sa iskustvom zrelog čovjeka na kraju svog životnog puta priziva u sjećanje događaje koji su se živo i neizbrisivo urezali u njegovo pamćenje, između ostalih tragičnu smrt svog starijeg brata, majku koja svakog proljeća nosi ćebad u zalagaonicu i otkupljuje ih početkom zime, obožavanog djeda i babu koji su mu za studenih zimskih noći donosili prasence u krevet da se ugrije, svoje prve susrete sa književnošću i muke sa učenjem da čita dešifrujući članke iz dnevnih novina, zabavan dijalog u jednom priručniku portugalsko-francuskog jezika, koji je zauvijek zapamtio ne znajući da je čitao odlomak iz Molijerove komedije… Stoga ova knjiga, puna aforističkih misli i životne mudrosti, kao da slijedi moto na početku, koji je istovremeno i piščev književni amanet: Neka te uvijek vodi ono dijete koje si nekada bio.

 

2. Mateo Strukul – “Dinastija Mediči – U ime porodice”

Veličanstven roman po kojem je snimljena hit serija! Ubistva, intrige, zavjere. Krvavi put do vlasti jedne od najmoćnijih porodica u istoriji. Firenca, 1429. godine. Nakon smrti Đovanija de Medičija, trgovca i bankara, njegovi sinovi Kozimo i Lorenco naći će se na čelu autentičnog finansijskog carstva, da zajedno upravljaju porodicom i bogatstvom. Otac im je u amanet ostavio da se u političkim borbama ponašaju trezveno, da žive umjereno, ali da budu odlučni kada je potrebno. Ipak, njegova poslednja želja neće biti u potpunosti ispunjena, jer je i sam za života stekao moćne neprijatelje. Među njima je najopasniji lukavi i krvoločni Rinaldo Albici, koji ima samo jedan cilj: da preuzme primat u Firenci, po svaku cijenu. Vješto balansirajući između beskrupuloznih spletki i ljubavi prema umjetnosti i kulturi, braća će steći i veliku političku moć. Četiri godine kasnije, pošto je uspio da preživi čitav niz zavjera, kugu i sukobe sa drugim gradovima, Kozimo će završiti u zatočeništvu, dok mu smrtna kazna visi nad glavom.

 

3. Henri Miler – “Rakova obratnica”

Ovo je jedna od najskandaloznijih i najuticajnijih knjiga XX vijeka. Bez novca, bez imovine, bez nade. Najsrećniji čovjek na svijetu. Prkoseći konvencijama, pa i samom jeziku, Rakova obratnica predstavlja kamen temeljac moderne literature XX vijeka. Ezra Paund je Milerov prvi roman okarakterisao sledećim rečima: „Evo jedne besramne knjige koju treba pročitati.“ Glavni junak je Amerikanac u Parizu tridesetih godina XX vijeka, bez prebijene pare u džepu, koji živi boemskim životom, okružen prostitutkama, makroima, siromašnim umjetnicima, pijancima, lupežima. To je priča o tučama, pijankama, seksualnim avanturama, prosjačenju, prevarama i privremenim poslovima, priča o sobama prepunim gamadi u radničkim svratištima, o bordelima i jeftinim bistroima.  Knjiga je prvi put objavljena u Francuskoj 1934. i krijumčarena u druge zemlje jer je narednih trideset godina bila zabranjena kao pornografska. Kada je 1961. prvi put bila štampana u SAD, uslijedilo je više od šezdeset suđenja zbog opscenosti, sve dok nije donesena istorijska presuda Vrhovnog suda koja je Rakovu obratnicu definisala kao vrijedno književno djelo.

 

4. Aleksandar Diklić – “100 senki nad Beogradom”

Aleksandar Diklić je već poznat kao uspješan autor projekta „Beograd večiti grad“, monumentalnog naučno-popularnog djela u 27 epizoda. Ovaj rad je dobio i svojevrsan libreto za obožavaoce projekta, u obliku sada već kultne knjige „Beograd večiti grad“ (sa podnaslovom „sentimentalno putovanje kroz istoriju“).  Ipak, „Beograd večiti grad“ je dočekao dostojnog konkurenta u obliku sledećeg rada svog autora: „100 senki nad Beogradom“.  Diklić je uspio da nadmaši svoj opus u plemenitom pokušaju sagledavanja sjenki velikih i donekle zaboravljenih ličnosti iz prošlosti Beograda. Ovaj poduhvat je tim značajniji jer je Beograd doživio u svojoj prošlosti desetak raznoplemenih armija koje su prošle njegovim ulicama, a u novijoj istoriji i pet talasa razornih bombardovanja. Prošlost se veoma fragmentarno sačuvala, ali je i te kako prisutna u obliku „sjenki“ koje još šetaju njegovim ulicama i nose različite uspomene na šaroliku, veličanstvenu, lijepu, ali i tragičnu prošlost Bijelog grada. Diklić u svom poduhvatu nastupa kao medijum i dobar Vergilije koji nas povezuje sa ovim sjenkama. Čitalac ovom vanrednom knjigom dobija mogućnost da vidi stotinu istorijskih ličnosti iz prošlog Beograda. Neke od njih znamo veoma dobro, neke samo po nazivima ulica ili stranicama udžbenika, a neke tek po imenu. Nevjerovatno široka lepeza sagledavanja prošlosti, karakterna za autora, došla je u svom književnom poduhvatu do svog vrhunskog izražaja. Teško možemo da pronađemo nekog akademskog istoričara koji bi mogao da se pohvali kvalitetnim sagledavanjem, bar polovine od svih, biografija ličnosti navedenih u serijalu i knjizi „100 senki nad Beogradom“.

 

5. Kazuo Išiguro – “Zakopani džin”

Veliki put je pred nama i ne smijemo više oklijevati… Ponekad surov, a ponekad misteriozan, Išigurov prvi roman nakon desetogodišnje pauze govori o strahotama zaborava i snazi sjećanja, donosi snažnu parabolu o ljubavi, osveti i ratu. Inspirisan tolkinovskim folklorom, s junacima koji hodaju putevima kralja Artura i Froda Baginsa, podjednako lako osvajajući našu naklonost, pisac ipak uspijeva da prevaziđe ograničenja žanra. Rijetko se dešava da priče sa zmajevima i bajkolikim stvorenjima i visoka književnost idu zajedno, kao što je slučaj u Zakopanom džinu. Jedno je sigurno, Išiguro je ostao vjeran sebi i svojoj namjeri da nikad ne napiše dva, makar slična romana i da nas, pritom, nikada ne ostavi ravnodušnim. Rimljani su davno napustili ostrvo i Britanija sve više propada. Ali ratova, koji su nekada bili tako česti, više nema. Aksl i Beatris, dvoje starijih Brita, smatraju da je konačno došlo vreme da krenu kroz zemlju magle i kiše i posjete sina koga godinama nijesu vidjeli i jedva da ga se uopšte i sjećaju. Znaju da će se na tom putu suočiti sa mnogim opasnostima, ali ne znaju kako će se njihov put odraziti u tamnim i zaboravljenim kucima njihove ljubavi. Takođe, ne znaju da će im se na putu pridružiti saksonski ratnik, odbačeno siroče i vitez: svako od njih, poput Aksla i Beatris, izgubljen u potrazi za sopstvenom prošlošću. Kazuo Išiguro rođen je 1954. u Nagasakiju. Još kao dijete seli se s roditeljima u Englesku, gdje i danas živi. Njegovih sedam do sada objavljenih romana obezbijedili su mu veliki broj književnih nagrada, kultni status kod brojne čitalačke publike (u pitanju su milioni prodatih primjeraka) i prevod njegovih djela na više od 40 jezika. Išigurovo najznačajnije ostvarenje svakako je roman „Ostaci dana“ („Bukerova nagrada”, Dereta, 2009). Veliki uspjeh postigao je i romanima „Slikar prolaznog sveta“ („Vitbredova nagrada”, Dereta 2015), „Ne daj mi nikada da odem“ i „Bez utjehe“: kafkijanska zagonetka na 500 stranica, roman kome je kritika bila posebno naklonjena. Išiguro je za svoj stvaralački rad do sada četiri puta bio nominovan za „Bukerovu nagradu”.