U maloprodajnim objektima “Narodne knjige” u Podgorici (ulica Novaka Miloševa 12 – 069 341 669, TC Bazar – 067 281 821 i TC City Mall – 068 025 535) i Nikšiću (TC Laković – 069 341 608), možete naći najveći izbor svih izdavačkih kuća: Vulkan, Laguna, Dereta, Paideia, Geopoetika, Pčelica i mnogih drugih. U novom top 5 postu, kao i obično, donosimo vam pregled najčitanijih naslova “Narodne knjige” za februar:

1. Kazuo Išiguro – “Slikar prolaznog svijeta”

Kroz sjećanje na neslavne detalje iz svog života, slikar Masuđi Ono preispituje svoju ulogu u državnom propagandnom mehanizmu tokom Drugog svjetskog rata. Za razliku od svog učitelja, nisu ga privlačile zapadne tehnike slikarstva, već tradicionalni način, pogodan za propagandne postere, što je umjetnika odvuklo ka ideologiji ekstremne desnice, potkazivanju i osvajanju političkih pozicija moći. Dilema otadžbina ili umjetnost razrešava se izdajom i jedne i druge. Nakon rata, Ono je suočen s radikalnim promjenama koje se dešavaju u društvu: ugovoreni brakovi nestaju, promijenjena je uloga žene u društvu, status staraca više nije isti, a njegov ugled naglo opada. “Slikar prolaznog svijeta” zahvata sve velike Išigurove teme i pripovjedačke postupke: promašene živote čije se niti odmotavaju kroz sjećanja, teške istorije, oklijevanja, pogrešne izbore i (ne)svjesno poricanje odgovornosti za sopstvene postupke i odluke, kao i nepouzdanog naratora iz prvog lica, koji s jedne strane ograničava čitaoca da stekne realniju sliku okruženja u kome se radnja romana odigrava, ali s druge produbljuje uvid u unutrašnji kompleksni i, vrlo često, ambivalentni i konfliktni svijet glavnog junaka. Generacija koja je učestvovala u zločinima, kao njihov izvršilac, intelektualni podstrekač ili estetski propagandista, prinuđena je da se nakon stravičnih razaranja u Hirošimi i Nagasakiju pomiri s gubicima: izgubljeni su životi, izgubljen je rat, ali, podjednako bitno, nepovratno su izgubljeni čast i ugled. Roman je osvojio „Vitbredovu nagradu“ za knjigu godine i ušao u najuži izbor za „Bukera“, što će Išiguru poći za rukom još tri puta u karijeri (osvojiće ga 1989), svrstavajući se tako u red najuspješnijih autora od osnivanja ove prestižne svjetske književne nagrade.

 

2. Dejan Atanacković – “Luzitanija”

“Luzitanija”, zamišljena kao utopijski roman, u osnovi je priča o beogradskoj psihijatrijskoj bolnici tokom Prvog svjetskog rata, koja se nalazila u zgradi poznatoj kao Doktorova kula. Dom za s uma sišavše je tokom okupacije zvanično bio van nadležnosti okupatora koji je tu eksteritorijalnost dodijelio bolnici, po svoj prilici, ne bi li se lišio komplikovanih obaveza. U romanu ta minijaturna teritorija postaje parlamentarna republika zasnovana na ukidanju neravnopravnosti između ljekara i pacijenta, a prije svega na ideji da razum i ludilo nisu dvije suprotstavljene okolnosti, već da se i razumu i ludilu jednako suprotstavlja ljudska glupost. Dok se ludilo vjekovima tamniči i kažnjava, glupost se oduvijek veliča, slavi i ovlašćuje. Na ovim našim prostorima često je sva nesreća pripisivana nekakvom urođenom, gotovo poslovičnom ludilu, ali to je samo zato što razum i glupost ponekad prave dogovore. „Dejan Atanacković strpljivo gradi radnju i vodi čitaoce kroz kompleksne hodnike imaginacije. Saramagovskom naracijom ukršta likove i događaje, i svakom stranicom dokazuje da iznenađenjima nema kraja. Maestralno baratajući apsurdom, stvara svijet inverzije normalnosti. Luzitanija je roman o utočištu, gdje svako može naći svoje mjesto i smisao “ – Nikola Dragomirović.

 

3. Salman Ruždi – “Kuća Goldenovih”

“Teško mogu da zadržim onu vjeru u dobro, kojoj sam posvetio svoj život, a da ne osjetim vrelinu očaja. Čini mi se da plamen proždire čitav svijet koji sam poznavao, da sve za šta sam u životu mario i za šta sam se borio, sve što sam bio odgajen da branim i volim, nestaje u narandžastom ognju. Plameni jezici palacaju oko rubova priče koja se bliži kraju, a plamen je vreo i neumoljiv i dočekaće svoj dan.” U novom svjetskom poretku alternativne istine, Neron Golden je veličanstveno poseban čovjek u svakom pogledu. Doselio se u Ameriku pod tajanstvenim okolnostima, preuzeo novi identitet i vrlo brzo pronašao svoje mesto u samom vrhu ljestvice visokog društva Njujorka. On je bogat, moćan, otac trojice sinova zvučnih imena: Dionisa, Apuleja i Petronija. Ali odakle potiče to njegovo bogatstvo? Ko se zapravo krije iza grandiozne fasade njegove vile? I kakve to utvare proganjaju njegovu porodicu, poput nekog drevnog indijskog prokletstva? Dok pripovijeda o usponu i padu Goldenovih, Ruždi nas upoznaje sa svojim magičnim likovima i njihovim ukletim sudbinama, na originalan i neponovljiv način razotkrivajući naše najdublje strahove i krhke snove.

 

 4. Herman Hese – “Srećan je ko umije da voli”
“Srećan je ko umije da voli”, naslov je jedne od narativnih epizoda iz ove zbirke koja najbolje izražava Heseovo shvatanje da je ljubav neprekidno egzistencijalno traganje na putu izgradnje i razgradnje sopstvenog identiteta, stanje posebnog nadahnuća i smisla, a nikada posjedovanje. U ovoj maloj antologiji sakupljeno je sve ono što je Hese ikada napisao o ljubavi: različite književne forme, od poezije i pripovjedaka, odlomaka iz eseja i citata iz njegove bogate prepiske, a nijesu izložene po hronološkom redu ili književno-istorijskom kriterijumu. Moglo bi se reći da predstavljaju tri varijacije na temu: adolescentska ljubav, iskustvo zrele ljubavi, koja će potvrditi njegove slutnje da je prava ljubav samo ona nesrećna, i ljubav prema čovječanstvu. Većina ovih tekstova nepoznata je našim čitaocima, a neki od njih objavljuju se prvi put.

 5. Jelena Bačić Alimpić – “Nigde nema te”

 “Ljubav se ne bira, baš kao ni smrt. Sve je negde u nebesima već odavno zapisano. Ne možeš se odupreti sudbini, niti preskočiti noć ili dan. Volela bih da ga nisam toliko volela. Onda možda ne bih bila spremna da počinim zločin, ako se zločinom zove to što sam učinila.” Smijemo li suditi nekom ko je žrtvovao sve zbog ljubavi? Kako je jedna mlada žena svojom hrabrošću, snagom svoje posvećenosti i ljubavi uzburkala italijansku i svjetsku javnost neposredno posle Prvog svjetskog rata? Izabela Mesini, pametna i saosjećajna djevojka iz malog sicilijanskog sela, prijavljuje se za bolničarku Crvenog krsta kako bi pobjegla iz kuće svoje majke. U vihoru ratnih stradanja, mnogi ranjenici proći će kroz spretne Izabeline ruke u maloj poljskoj bolnici na Dolomitima. Jednog dana tu dovoze Marka, ratnog izvještača iz Srbije koji je teško ranjen, i Izabela dobija zadatak da se nakon operacije stara o njemu. Tokom dugih, teških dana Markovog oporavka Izabela sa njim razvija neobičan odnos: iako stranci, oni će se razumjeti bez mnogo reči. Mada znaju da je njihova veza osuđena na propast, ljubav će biti jača od svih pravila i ograničenja. Ali, kada posle završetka rata Izabeli prošlost pokuca na vrata, počeće drama njenog života o kojoj će pričati čitava Italija. Roman “Nigde nema te” protkan je najdubljim emocijama i moralnim dilemama o dobru i zlu, o ljubavi i mržnji, o životu i smrti, povjerenju i zahvalnosti u teškim životnim okolnostima. Jelena Bačić Alimpić, autorka danas najčitanijih romana na srpskom jeziku, napisala je britko i vješto, izuzetnu priču o nesvakidašnjoj ratnoj heroini.