Oduvijek su mi omiljeni filmovi bili “Kum”, “Lice sa ožiljkom” i “Gotti”. Filmska umjetnost je nekako uvijek imala naviku da gangstere prikazuje kao kul tipove: oni su face, zavodnici, slatkorječiva gospoda, a istovremeno i beskrupolozni i hladnokrvni, spremni na sve da bi zaštitili svoju porodicu i posao. Nije mi namjera da veličam kriminal, ali činjenica je da smo i mi kao publika zavoljeli te “loše momke”, bosove i donove, iako krvava akcija i glamur nijesu razlog tome. Mislim da je ono što nas privlači uvid u način funkcionisanja i moralni principi ovih ljudi. Da ne poričemo, svako od nas je nekada pomislio na zaradu prečim putem, poželio da “izlema” nevaspitanog komšiju, da vozi super automobile i razbacuje se parama. Na kraju shvatimo da je cijena visoka, kako moralna, tako i kaznena. Ali da je zanimljivo, jeste. Bar na platnu. Iako su u prvom planu negativne stvari, smatram da se iz ovih filmova može dosta naučiti. Oni su jednostavno klasici. Najveći od svih. Neponovljivi.

Nedavno pogledani film o životu i smrti Džona Gotija, bio je modna inspiracija mog novog posta. Filmovi o mafiji uvijek će biti popularni, jer ljudi žele da gledaju i po hiljadu puta istu priču. Još dugo će čuvena, dvoredna odijela na prugaste bijele štrafte, biti povod za maštanje, ali i predrasude. Kao što nema bosa koji nije inspirisao jedan ili više filmova, tako su i sami “kumovi” često shvatali život kao scenu, tačnije oni sami su odrasli na mafijaškim video-bajkama. Presrećni što im je kinematografija omogućila da izađu iz svog geta Mala Italija u Njujorku i što su postali medijske zvijezde, počeli su da nose skupa odijela, da izlaze u poznate restorane i tako postanu glumci u svom filmu. Džon Goti je samo jedan od njih.

Nego, da se vratimo na odijela. Ženska poslovna moda se kroz istoriju često se mijenjala, ali ono što je zadržala od kada su žene prisutne u poslovnom svijetu jeste odijelo kao početak i kraj svih najboljih poslovnih kombinacija. Minimalizam koji se silom prilika nametnuo ženam zadržao se sve do danas. Sako i pantalone diktiraju žensku poslovnu modu. Neki se pitaju otkud ženama pravo da prisvajaju muške odjevne predmete. Po meni, žena je u detaljima muškog svijeta neodoljiva i ništa je ne sputava dok žuri na poslovni sastanak, kafu sa prijateljicama ili pozorište. Ne mislim da žena u odijelu želi nešto dokazati ili se osjećati jačom, već jednostavno pronalazi inspiraciju, dodaje nit svoje ženstvenosti i nježnosti i otvara nove modne vidike. Odijelo je pravi predstavnik power dressing izraza stila, a to je upravo ono što ono i poručuje.

Odijelo: iBlues (Bulevar Džordža Vašingtona)

Bluza: Fantasia di Yeya

Gumene baletanke: Petite Jolie (Štand u Delta City-ju)

Frizura: Đuro Krivokapić

Make – up: Cosmetics

Fotografija: Marko Gardašević