CHIWELOOK: Koji momenat u tvom životu je bio presudan kada si odlučila da želiš postati spisateljica?
OLJA: Čitavog života pisanje je moja reakcija na svijet koji zatekoh. Pišući, nosila sam se s razvojem, ljubavlju, nepravdom, prijateljstvom, porodicom, srećom, smijehom, tugom – sa svime. Isprva sam pisala dnevnik i poeziju. Kroz taj sam materijal samo terapeutski izražavala sebe, uvjerena da je moj poziv nešto drugo. Ali, sve to drugo mijenjalo se, a pisanje je ostajalo, razvijalo se. Pisanje je čin individualni, izolacioni, znak ostalim ljudima da vjeruješ u svoj stav, intelekt, u svoju sposobnost da izgradiš čitav jedan svijet koji će zainteresovati čitaoce. Osobi poput mene, izrazito društvenoj, vaspitavanoj da društvo postavi ispred pojedinca, takav je poziv bio gotovo nemoralan. Nisam ni htjela da vjerujem u svoj talenat. Onda sam tek 2007., kada mi je muž predložio da u Londonu upišem neki postdiplomski studij, shvatila da to može biti samo kreativno pisanje. Uspjela sam, upisala sam to, i počela je da se rađa MILENA na engleskom. Znači, tek sam 2007. priznala sebi svoj talenat. Sada stalno govorim mladim ženama da treba što ranije da vjeruju svom talentu.
CHIWELOOK: Čitajući Gospođu Black, rekla bih da vrlo dobro poznaješ žene. Čak sam samu sebe vidjela kako isto kao i ona reagujem u mnogim situacijama, a vjerujem i druge žene dok su je čitale. Da li si gradeći Valentinu, na neki način “oslobađala” sebe?
OLJA: Obožavam žene. Osjećam se dobro u društvu žena. Inspirativne su mi, mislim da su slojevitije od muškaraca, s bogatijim unutrašnjim svijetom. Toliko su dugo, kroz istoriju, žene naučene da ćute i trpe, da posmatraju akcije i gutaju reakcije, da je to obogatilo njihov/naš unutrašnji život. Kada se to oslobodi, dobija se prava kosmička kraljica. Mene interesuje proces oslobađanja, put od nametnute uloge do kosmičke kraljice. Ne desi se svakome ta uzvišena krajnja uloga, ali dogura se donekle. Tako da odgovor je potvrdan, naravno da sam oslobađala sebe. Neko to radi kroz ples, konceptualnu umjetnost, brigu za slabije, neko kroz kuvanje, pospremanje kuće. Ja sam srećna dok to radim kroz pisanje. Zato sam naročito za ova poslednja dva načina oslobađanja prilično neupotrebljiva.
CHIWELOOK: “Uvijek ista priča: impresionirati ženu lažima o sopstvenoj jedinstvenosti” (Gospođa Black), zbog čega muškarcima ovo uvijek uspijeva? Jesu li mudriji ili je to jednostavno do našeg krhkog genetskog koda?
OLJA: Uspijeva im donekle, dok se ne opuste. Nisu oni mudriji od mudre žene. Samo su jednostavniji. Oni su lovci. Lovac treba da impresionira plijen. Ali, plijen je komplikovana kreatura. Plijen se bori za opstanak, pa kada opstane, počne se boriti za prava i slobodu. Ta borba ima više lica, smjerova, nije tako direktna. Pustiš se, pa se iskobeljaš, pa se suprotstaviš, pa hoćeš da dominiraš, pa opet nećeš, faza dođe kada je dobro biti lovljena, čak ulovljena, onda ta faza dosadi…Jadni lovci, pitaju se ‘šta žene hoće, zar im nije lijepo što smo ih izabrali da budu uz nas, zar im to nije dovoljno?’ I sve što znaju je opet da love, to jest u savremenom svijetu da impresioniraju.
CHIWELOOK: Da li se već u glavi “krčka” neki novi roman?
OLJA: Ne samo u glavi nego i na papiru. Obožavam taj roman. To je treći. Valjda sam kliknula i ide bolje nego prethodna dva. Poznajem proces: prva ruka ne treba da me plaši, mogu se slobodno ‘ispovraćati po papiru’ što je rekao Philip Roth, pa ću kasnije urediti to. Shvatila sam i da roman treba prvo postaviti na matematičke osnove: riješiti jednačinu s više nepoznatih tako da polovi, zapravo činovi romana budu u ravnoteži. Sada uživam u tome: kada je koji lik rođen, koliko u određenom trenutku ima godina, kako strukturom koja nije dosadna gurati radnju naprijed…Rekla sam sebi da ne žurim, ali sujeta mi šapuće da ne treba ni da odugovlačim. Bilo bi dobro da nađem pravu urednicu/urednika.
CHIWELOOK: Sve tvoje knjige do sada, uključujući i priče koje su izlazile na portalu Vijesti, pa vrlo često i statusi na društvenim mrežama prožeti su nekom nostalgijom. Šta ti najviše nedostaje?
OLJA: Nedostaje mi pleme. Šta ću, ja sam kći crvena plemena. Tako je to, takva sam. Inspirišu me ljudi. London sam zavoljela kada sam pronašla svoj krug inspirativnih ljudi. To je postalo moje londonsko pleme. Ograničenja, prepreke i nedostajanje odlične su postavke za pisanje. Ne valja kad se sve ima, život je borba, i neka je, treba se zaljubiti u borbu, treba se smijati u borbi. A kako ćeš se smijati sama? Treba pleme za to.
CHIWELOOK: Ljudi i djela iz svijeta kulture i života uopšte, koji su uticali na tebe da se oformiš kao ličnost koja si sada?
OLJA: Porodica, prijateljice, komšije, ta je zajednica oformila moje uho pisca. Usput, ‘kao da neće’, rekli bi nešto mudro ili smiješno što sam pamtila, krala im. Otac, naravno, kad sam već pominjala pleme, onda je on bio Bik-koji-sjedi i dijeli savjete sažete u jednoj rečenici, na primjer: Iz poraza u poraz do konačne pobjede. Majka sigurno. Divim joj se, ne više kao kćerka, nego kao žena koja od nje uči kako sebe zavoljeti, udovoljiti sebi bez osjećaja krivice, boriti se za svoja prava, kako stalno odrastati, a zadržati mlad duh. Muž je uticao na mene, a nije ni svjestan kako: morala sam prestati biti razmažena, prihvatiti da postoji period života kada je korisno biti u drugom planu, u petom planu, ali da taj peti plan ostane na površini, jer u dubini sebe istovremeno treba održati struju koja te drži na okupu, da ne promijeniš tok i korito, da održiš svoj osnov, a nesebična faza velika je škola i nadogradnja. Da nabrojim sada neka poznata imena, mada će vjerovatno biti čudna: Alice Walker i Maya Angelou, rođene kao crne žene u društvu kojim dominiraju bijeli muškarci, znači, predodređene za dno društvene ljestvice, ali postigle su tako mnogo samo snagom svog karaktera; Džoni Štulić jer je pjevao fantastičnu poeziju pobunjenika protiv gluposti i kiča; Dubravka Ugrešić; da, zapravo, sada uviđam da najviše poštujem one koji svojim stvaranjem poručuju: ‘Dovedi sve u pitanje, ismijavaj glupost, ne daj joj da zavlada.’ Ipak, zavladala je, jer malobrojni to poručuju, a malobrojni su i primaoci poruke.
CHIWELOOK: Koji su izazovi za jednu ženu koja se želi baviti pisanjem u Crnoj Gori?
OLJA: Indiana Jones bi joj pozavidio na izazovima i upornosti. Da porodica prihvati da sjediš kući i pišeš kad ima toliko korisnijih stvari za obaviti, a pisanje za tako malo tržište sigurno neće biti isplativo. Da te publika i kolege prihvate i a priori ne etiketiraju. Da te ne ismijavaju ako se boriš za svoj status, a boriti se moraš iako je to i tebi samoj neukusno; ipak, ako se ti ne boriš za svoje djelo – niko drugi neće jer će muškarci pisci uvijek imati veću podršku.
CHIWELOOK: Tvoje oružje protiv stresa?
OLJA: Smijanje s prijateljicama, ali ako mi nisu blizu, onda pisanje, duge šetnje uz slušanje muzike, sanjarenje. Bacanje u krevet s knjigom u ruci. Gledanje filmova preko dana, jer pred spavanje previše utiču na mene.
CHIWELOOK: Koje to osobine po tebi danas krase jednu uspješnu ženu?
OLJA: Da su joj djeca dovoljno odrasla da ne mora imati grižnju savjesti ako ih zbog njene misije ostavlja, malo zapostavlja. Nije osobina, znam, ali morala sam. Osobine… Ne volim ‘muškarce u suknjama,’odnosno žene koje misle da su uspješne jer zauzimaju visoke pozicije na kojima se ponašaju surovije od muškaraca. Volim kada je žena solidarna s drugim ženama. Volim kada je iskrena sama sa sobom. Mnogo volim kada je tolerantna, široka, duhovita, ljubazna, a snažna.
CHIWELOOK: Čajanka na Covent Gardenu ili sladoled od punča iz Sonje “s nogu”?
OLJA: Daj mi sve što mi pripada. Uskoro idem u London na tri dana i to zbog promocije novog romana moje prijateljice Anne Hope. Znači, imaću čajanku taman na Covent Gardenu. A onda, na proljeće, dolazim na sladoled od punča iz ‘Sonje’. U stvari smo mi govorili ’Kod Sonje’, a ja sam jedna od malobrojnih koja se prave Sonje zaista i sjeća, družila se sa Senkom i Spasom, sestrama moga dede. One se, kao ni legendarna Sonja, nisu udavale i kod njih sam voljela da provodim dane i slušam im razgovore. Još kad je znala doći Vukica Mićunović koja je jela ‘palačinke bez ičega’. Ah, divota. Vidiš što mi pleme radi?
IZA MODNOG PARAVANA
CHIWELOOK: Pratiš li modu i je li ti bitno kako je neko obučen? Da li ga odjeća “odaje”?
OLJA: Kao i većina: znam šta je ‘in’ i sebi prilagodim ono što mi se iz sezone sviđa. Ove sezone volim ležernost, i tu običnu T-shirt koja se nosi uz sve. Pokupovala sam crne i bijele u H&M-u i personalizovala ih slikom nekog lika, creda, naslovnom stranom ‘Gospođe Black’, i tako – igrala sam se. Što se tiče ostalih, volim na ljudima da vidim detalj odjeće koji im otkriva malo duše. I uživanje mi je vidjeti žene koje mogu sve da iznesu, da ne izgleda kao da to nosi njih.
CHIWELOOK: Ima kreatora koji svoje kolekcije, a i prezentacije istih pretvaraju u prave male umjetničke performanse. Da li se zato moda može smatrati jednom vrstom umjetnosti ili je ona samo ljudska potreba za oblačenjem?
OLJA: Pojednostavljena definicija umjetnosti, Aristotelova, koja je i dalje na snazi: umjetnost je univerzalna istina prikazana kroz individualizovanu formu. Ponekad univerzalnu istinu može prenijeti i vrhunska modna kreacija koja traži performans, priču.
CHIWELOOK: Simboli mode tvog djetinjstva?
OLJA: Ah, hippy-rock, kožne skinny pantalone i upečatljiv kaiš Jim Morrisona, ležerni sex-appeal Jane Birkin, kožne jakne Bruce Springsteena, California-look života uz plažu.
CHIWELOOK: „Moja moda“ u tri koraka:
OLJA: 1) Traperice, čizme i kožna jakna, kožna jakna, kožna jakna. Mislim da su mi kožne jakne pomalo opsesija, kao što su cipele ostalim ženama.
2) Haljine uz tijelo, do koljena, najčešće Karen Millen, ona mi se ugodila, i polučizmice uz njih.
3) Neočekivani kontrasti poput dugog kaputa i kratke suknje, ili nemarni, plažni look uz fenomenalne sandale.
CHIWELOOK: Dnevna doza tvog uređivanja sadržana je u…?
OLJA: Svuda hodam ili idem gradskim prevozom, pa su mi najpraktičnije Hogan patike i jeans. Obučem se za pet minuta. Važno mi je da mi kosa nije teška, nego da je frizzy, razbarušena, tako da na feniranje idem samo kad se farbam. Nigdje ne idem nenašminkana, ni smeće da izbacim, panično stavljam barem Baby Lips od kćerke i za tu priliku.
CHIWELOOK: U čemu se krije tajna ljepote jedne žene?
OLJA: Svačija ljepota sine kada se dobro osjećamo u svojoj koži. Ramena se sama od sebe isprave, kosa oživi, a neusiljeni osmijeh ozari lice.
CHIWELOOK: Omiljeni aksesoar, dizajner i parfem?
OLJA: Volim nakit koji mi pozitivno zrači pa nosim prstenje, privjeske i narukvice s kamenjem i talismanima. Ne mogu da ne pomenem – da mi se ne naljute – moje mini-torbe, one koje se nose ukoso, preko tijela. Od dizajnera, najviše nosim Karen Millen i Betsy Johnson. Cijenim Pradu, Vivien Westwood, a dobro se osjećam i u haljinama Diane Von Furstenberg. Parfem, evo, otkrivam eksluzivno za Chiwelook (kako se sada osjećam važnom): Amyris od Francisa Kurkjiana.
Fotografije (privatna arhiva)
