Ja mrzim ljeto! Eto rekoh, a da li ću preživjeti – vidjećemo. Nisam sigurna da sam ga i kao dijete voljela, čak svih tih godina sam se više pretvarala – na način na koji se ljudi sada pretvaraju da vole kelj. Ljubav prema ljetu je, uostalom, ono što je trebalo da osjećate kada ste kao djeca bili na raspustu i život je još uvijek bio ružičast, rasterećen i maglovit, poput broda koji Vam se u daljini pričinjava, optičke iluzije koja je otišla zauvijek…

Ljeto u osnovi znači biti napolju i pokazivati svoje polugolo tijelo, gledati druge i biti meta pogleda drugih. Ako ste “tenoholik” (upravo sam izmislila ovu riječ), ljeto je višesatno ležanje na plaži i upijanje kancerogenih zraka, uz slušanje instant summer komercijale sa plažnih barova ili na radiju, strpljivo se okrećući više puta, kao samo-začinjena ćurka radi dobijanja (optimalno) zlatne boje. Tu su naravno breskve i trešnje, kukuruz i slatki paradajz, kriške zrelih lubenica, mascarpone s jagodama i šlagom na vrhu (samo još fali da čokoladnim prelivom dodate ime svog dragog).  Da ne zaboravim i po mnogima vitalni aspekat ljeta: mogućnost avanture, romantike bez truda, zaljubljivanja u potpune strance, koje se završi sa nekim slatkim advokatom koga ste upoznali jednog julskog vikenda, kada ste se zakleli sebi da više nikada nigdje nećete ići sa svojom dragom prijateljicom Mirjanom.

Onda opet nepregnem svoju trenutnu maštu da se rekonstruiše u vrijeme Henrija Džejmsa, koji je jedna skroz “ne-ljetnja” osoba, ali koji je poznat po citatu: “Ljetnje prijepodne,  ljetnje popodne; za mene su to oduvijek bile dvije najlepše riječi na engleskom jeziku”. Ja shvatam naravno šta je to on mislio u teoriji: savršeni travnjak iza plemićke engleske kuće, onaj pravi iz “Portreta jedne Dame”, sa vjetrom koji lagano njiše lišće na drveću i pomoćnicama koje trčkaraju okolo sa bokalima ledene limunade. Ljeto bi u tom slučaju sigurno imalo smisla, jer služi kao predah od svega što je zvanično i kruto, požurujuće i svrsishodno. Možete da ležite u Vašoj dugoj lanenoj haljini, u stolici od pruća, slušajući “Summeritime” od Gerchwina, dok Vam um prijatno luta tamo-ovamo, mislima koje ne opterećuju.

satan-called

Vratiću se na sadašnjost, kada moja ljetnja popodneva ne odišu ničim, sem klima uređajima u zatvorenim prostorima ili znojem ako sam negdje na otvorenom. Mrzim smrdljivu toplotu ljeta u Podgorici, kada mi temperatura od 30°C u 09.00h ujutru, za 5 minuta pješačenja do posla učini tuširanje uzaludnim, a noći sa mirisom paljevine da se osjećam kao da živim u vakuumu, jer danima ne mogu promijeniti vazduh iznutra. Već 1. juna ja čeznem za 1. septembrom i povratkom urođene udobnosti jeseni, brojeći dane dok klima ne postane oštrija, kada se konačno mogu ogrnuti nekim novim fancy kašmirom, kupljenim na avgustovskom popustu. Ja obožavam pokrivače, kapute, slojevito oblačenje, pečeni krompir, mračne krajolike, led, snijeg, toplu čokoladu, vrelu kafu s rumom, miris domaćih kolača sa cimetom, dok na svom kauču gledam novog dobitnika Oscara.

Ljeto je za one spolja prekrasne – kojima je čin skidanja na tek nekoliko krpica još uvijek podnošljiv, koji vole samo salate, komarce, ose, spavaju goli pod klimom, pedikire, japanke i ledeni čaj. Ali i za one sa svojim piknicima, roštiljima i festivalima…A za mene je ljeto samo znojenje, bijedni test izdržljivosti, višemjesečna borba da budem kul, dok mi je većina tijela izmučena depilacijom.

Ono što možda najviše mrzim kod ljeta je osjećaj krivice – svako želi da me ubijedi da je ljeto fenomenalno. Hej, pa ja sam rođena u sred ljeta, a maštam da vječno živim u decembru – dovoljan razlog da ne pokušavate dalje! Dani koji traju zauvijek, biljke koje se suše i umiru, konstantno vedro nebo bez šarenila i oblaka: pa ni jedan impresionista se danas ne bi slavio da je vrijeme uvijek bilo tako čisto i dosadno, UVA i UVB zraci koji nas polako, ali sigurno ubijaju… Vlagu, gužve, paradajz-turiste i “šank prostituciju” na moru, ne želim ni da pominjem.

Samo jedan avgust u svom životu provela sam u svom gradu, silom prilika. Ne smijem ni da ga se prisjećam. Dok vi ovo čitate, ja sam (nadam se) već u avionu na letu za mjesto gdje ću uskoro piti tople napitke, umjesto toplog vremena.

p.s. Zagrljaj ljeti ljude uglavnom iritira,  zimi ih grije i zbližava. A on je najviši stepen bliskosti i najljepši jezik ljubavi. Zar ne?!