Madonna u kampanji za Versace 2015
Ovakva, mladošću orjentisana kultura uči mlade ljude da se plaše starosti, preziru je, i još gore – ismijavaju. Kada starije žene žive po svojim pravilima, rizikuju da pređu društveno neuhvatljivu granicu zvanu “primjerenost uzrastu.” Primjer za to je oskudni dres-kod pop kulture, uključujući Madonnu, Mariah-u Carey ili Sharon Stone. Termin neprimjereno uzrastu u ovom kontekstu je apsolutno neprimjeren! Njime se žene starije i mudrije “umanjuju” od onih koji ga koriste, kao da su tinejdžerke u seksualno neprikladnim suknjama sa previše šminke. Ponekad me strah od 50-e godine, jer će se uvijek naći neko pametan da kaže da ne mogu da nosim ono u čemu se dobro osjećam. Seksipil je, svi znamo, u stavu i mogućnosti da se bude svoj, a sramota je što je zrelo doba ono kada te ošamare komentarom da je starenje ružno i lijeno.
Kada je BBC Radio 1 odbio da doda njen novi singl na svoju plejlistu ove godine zbog, kako su rekli “značaja za mladu publiku”, Madona je na mrežama iskomentarisala kako je društvo toliko napredovalo u oblastima građanskih i LGBT prava, ali da je predrasuda o starijim ženama još uvijek oblast koja je tabu. Veća muka od toga da ste žena u muzičkoj industriji, je da ste žena-šef u istoj. Jake se žene uvijek i svuda doživljavaju kao kučke ili egomanijaci. Muškarcima u tim godinama će uvijek reći: “On je tako jak i moćan. On je sjajan momak!” Kada će to prestati? Starije žene mogu da nose mini suknje. Svijet se neće raspasti!
Ne mogu, a da se ne zapitam zašto je pop kultura isključivo posvećena mladim zabavljačima bez značajnih kulturnih ili društvenih dostignuća iza sebe, kada se Madona, koja je pokrenula revoluciju rodne uloge u popularnoj kulturi, kao frontmen feminizma 70-ih osporila tabu seksa u javnom forumu, odbacuje kroz “jako se trudi” i “očajnički želi biti mlada”? Za Madonu, odgovor nažalost leži u polnoj diskriminaciji protiv koje se u cijeloj svojoj karijeri borila. Kada se pojavi u kampanji Versace, ona promoviše Versace. Kada se pojavi na crvenom tepihu, obučena u jednoj od tih smjelih kombinacija koje je ona uvijek nosila, tada ona samu sebe promoviše. I to je, po svemu sudeći, čini “očajnom”. Da bi bilo primjereno njenim godinama, treba li da sjedi na nekoj barskoj stolici i ogrnuta krznom pjeva balade Marlene Dietrich?! Pa ona je to već uradila, i to prije 25 godina!
U post-feminističkom svijetu u kome smo bliži ravnopravnosti nego ikada, klasični stavovi i očekivanja od starosti nijesu više realni. Drugim riječima, mladost nije više rezervisana samo za mlade. Umjesto da otpisujemo ljude poput Madone, treba da se nadamo da će je mladalačko stanje držati duže kako bi generacijama koje dolaze bila inspirativna. Uvođenje starijih žena u modne kampanje ove godine ogroman je korak u ovoj priči, ali ne poništava potrebu za revolucijom. Pobuna mladih je pobuna sa puno ljutnje i energije, a pobuna starijih je prava vrsta nekog ličnog “ne tiče me se šta se dešava” i realnija je. Zato, u Madoninoj 57. njena aktuelna revolucija može biti samo njen najveći dar budućim generacijama žena.
I na kraju ovog mog malog promišljanja šaljem poruku nešto drugačiju od naslova: Živite brzo, umrite stari, ali se uvijek OSJEĆAJTE mlado, sve godine su sjajne!
