Mislila sam pisati o uličnoj modi, ljubaznim Englezima, liberalnom Brighton-u, ali primarna svrha mog odlaska je u ovom slučaju prevagnula da napišem koju riječ o mogućem budućem britanskom premijeru, koji možda nema stas i super Kenzo sako poput mog kolege – mladog političara Bojana, ali zasigurno ima snagu, energiju i šarm jednog mladića.
Sve je počelo vrlo bezazleno, sa poslanikom (veteranom) – bradatim vegetarijancem Korbinom koji podsjeća na starog Kenobi-ja iz Ratova Zvijezda, kome je bilo potrebno samo 35 potpisa od kolega poslanika da se nađe u trci za izbor novog predsjednika britanske ljevice koja je već dugo u sijenci. Završilo se slavno – sa njim kao najradikalnijim liderom Laburista ikada u kolektivnom pamćenju. U Donjem domu je od kada ja imam minus 3 godine, te je mogućnost da od autsajdera postane sljedeći premijer Britanije raspirila politiku i ojačala debatu, i to potpuno neočekivano. To je skoro isto kao kada bi zamislili da velike šanse da zamijeni crnogorskog premijera ima Radovan Obradović. Ne, ni ja nisam znala (dok nisam “čačnula” sajt Skupštine) da je Radovan poslanik, čiji je životni moto: “Izboriti se za jednaka prava svih ljudi i mir u svijetu” identičan jednoj Trampovoj misici. Odabir je slučajno pao na poslanika DPS-a, jer bi teže bilo napraviti poređenje sa nekim iz naše opozicije, koja je zbog svoje većinom loše politike više od dvije decenije “in shadow”.
Ovaj neočekivani uspon Korbina može se posmatrati kao direktan rezultat kontinuiranog nepostojanja adekvatnog rješenja za probleme još od krize iz 2008. godine. Kao jedina osoba koja nudi nešto drugačije, ova stara “brada-i-papuče“ škola je uspjela da postane cool i sa omladinom i to bez ikakvog truda: bez nošenja bejzbol kape kao Villiam Hague, bez isticanja da sluša Arctic Monkeys-e kao Gordon Brown ili svira gitaru kao Tony Blair. Živimo u svijetu gdje sve raste – nezaposlenost, renta, školarine, troškovi života, nivo zagađenosti i nivo mora…sve – osim plate, koje su još uvijek niže nego što su bile prije 2008. Dugo godina u Britaniji nije bilo mejnstrim opozicije ovakvoj politici. Sada, sa Korbinom ova opozicija bi zapravo mogla biti protiv upravo takve politike.
Nakon inspirativnog i duhovitog govora koji je održao na Konferenciji, sve predrasude koje sam o njemu imala su se za tren raspršile. Umjesto džangrizavog starca radničke klase bez imalo energije, pojavio se čovjek pun topline i mladalačkog duha, sa harizmom lidera koja – za razliku od svih ostalih super stilizovanih Oxford lutaka u Parlamentu, zaista djeluje da proističe iz principa, a ne iz želje za vlašću. Paradoksalno, njegovo odbijanje da ikada promijeni svoje principe mu upravo daje platformu koja mu je potrebna da potpomogne promjene u Laburističkoj partiji. To vam je kao kad nađete neki retro komad koji govori mnooogo više od stvarčica sa posljednje modne piste.
Može li on stvarno postati novi premijer na sljedećim izborima? Niko mu nije dao šansu da postane čak i lider opozicije, tako da mu Downing st. 10 ne bi bilo mudro odmah otpisati. Da li će Korbin biti preteča svjetlije budućnosti ili samo posljednji sjaj stare garde, ostaje da vidimo. Do tada, ja ću se vratiti onim neobaveznim neoliberalnim, potrošačkim temama zvanim Harrods, Selfridges, Vogue itd. 🙂
