Oduvijek su mi omiljeni filmovi bili “Kum”, “Lice sa ožiljkom” i “Gotti”. Filmska umjetnost je nekako uvijek imala naviku da gangstere prikazuje kao kul tipove: oni su face, zavodnici, slatkorječiva gospoda, a istovremeno i beskrupolozni i hladnokrvni, spremni na sve da bi zaštitili svoju porodicu i posao. Nije mi namjera da veličam kriminal, ali činjenica je da smo i mi kao publika zavoljeli te “bad boys”, bosove i donove, iako krvava akcija i glamur nijesu razlog tome. Mislim da je ono što nas privlači uvid u način funkcionisanja i moralni principi ovih ljudi. Da ne poričemo, svako od nas je nekada pomislio na zaradu prečim putem, poželio da “izlema” nevaspitanog komšiju, da vozi super automobile i razbacuje se parama. Na kraju shvatimo da je cijena visoka, kako moralna, tako i kaznena. Ali da je zanimljivo, jeste. Bar na platnu. Iako su u prvom planu negativne stvari, smatram da se iz ovih filmova može dosta naučiti. Oni su jednostavno klasici. Najveći od svih. Neponovljivi.
Nedavno pogledani film o životu i smrti Džona Gotija, bio je modna inspiracija mog novog posta. Filmovi o mafiji uvijek će biti popularni, jer ljudi žele da gledaju i po hiljadu puta istu priču. Još dugo će čuvena, dvoredna odijela na prugaste bijele štrafte, biti povod za maštanje, ali i predrasude. Kao što nema bosa koji nije inspirisao jedan ili više filmova, tako su i sami “kumovi” često shvatali život kao scenu, tačnije oni sami su odrasli na mafijaškim video-bajkama. Presrećni što im je kinematografija omogućila da izađu iz svog geta Mala Italija u Njujorku i što su postali medijske zvijezde, počeli su da nose skupa odijela, da izlaze u poznate restorane i tako postanu glumci u svom filmu. Džon Goti je samo jedan od njih.
I, kako kaže Tony Montana u jednoj od upečatljivijih scena iz filma “Scarface”: “You need people like me. You need people like me so you can point your fu*kin’ fingers and say, “That’s the bad guy.” So… what that make you? Good? You’re not good. You just know how to hide, how to lie. Me, I don’t have that problem. Me, I always tell the truth. Even when I lie.” Zaključak iz ovih filmova: “Baby, I only chase dreams & dollars. Not persons.”
Frizura: Vlado Beauty Bar
Make – up: Bojana Ćorović
Haljina: Ciel, Max Lusso by Sara
Sandale: Aldo
Fotografija: Jevgenija Žilina
Lokacija: Hotel “Hilton” Podgorica