Family… Where life begins and love never ends!

Januar je, sasvim sigurno, praznični mjesec. Osim brojnih praznika i neradnih dana, januar je poseban i po Svjetskom danu porodice koji se obilježava prvog dana mjeseca. Tog dana, fokus je na značaju porodice u čovjekovom životu. U vrijeme praznika, praznična atmosfera se održava i na porodične odnose. Ovo su dani rezervisani za porodična druženja, posjete najvoljenijima i zajedničke ručkove. Kod nas porodična druženja počinju i malo prije praznika, tačnije od rođendana moje sestrične Darije. Svoje dijete nama, ali kad sa saznala da ću postati tetka, to je zaista bio jedan od najsrećnijih momenata u mom životu. Još kada su mi rekli da ću dobiti sestričnu, malu slatku djevojčicu, sreća je postala duplo veća!

Roditelji su nezamjenljivi, ali evo što djeca kažu za instituciju zvanu tetka: “Tetka je nešto poput dobre vile iz lijepih dječijih bajki. Zna sve, razumije sve, umije da utješi, rasplaši, obožava da se slika sa nama i imamo gomilu slika na kojima nas drži čvrsto i smije se onako, nekako najljepše. Ona nam da parče čokolade koju kriju kao neprijatelja da nam se ne pokvare zubi, da se ne gojimo kada odrastemo, kupi sladoled iako su roditelji strogo zabranili jer dijete ima osjetljivo grlo, kupi prvu mini suknju, pa makar se mama razbjesnila, izboksuje prvi džeparac, prvog momka, prvo samostalno ljetovanje. Od Tetke se uči da se zna a ne zna, da se ne zabadaju nosevi u tuđe tanjire, da je lijepo imati najbolju drugaricu, ali da ne treba zbog toga otjerati sve druge, da je normalno da se drugarice ponekad i posvađaju. Tetka nas uči kako se ljubi, na koju stranu ide nos, kako da ne pocrvenimo ako nas On gleda, a ako i pocrvenimo, da On to ne vidi. Ona zna i koji su najbolji filmovi koje treba gledati na prvom dejtu, da li pri prvom susretu treba sjesti u ovaj ili onaj kafić. Stvari postanu malo drugačije kada dobiju svoju djecu, ali to su nijanse. Tetkino dijete jednom – tetkino dijete zauvijek”.

Moderno vrijeme u kojem trenutno živimo donekle utiče i na porodične vrijednosti, ali i na samo poimanje porodice. Mišljenja sam, a tako sam i učena, da je porodica najveća podrška i oslonac. Porodica nas asocira na radost dijeljenja, sklonište i utočište u teškim trenucima, podršku i ohrabrenje, kritiku kad je potrebno. Samo je porodica ona koja zaista misli i osjeća kako je najbolje za svakog njenog člana, bezrezervno. Što sam starija, to mi se svakim danom sve više potvrđuje. Ima li što toplije od porodičnog doma i veće od ljubavi koju dijelimo sa porodicom? Moja omiljena misao o veličini ljubavi kojom sija porodica je definitivno ona koju u “Kumu” govori čuveni don Vito Corleone: “A man who doesn’t spend time with his family, can never be a real man.”